Thursday, June 28, 2012

Hroničan umor i ishrana

Da li ste hronično umorni?
Svaki dan se budite umorni, otečenog lica i kapaka, mamurni i sa osećajem da ste neispavani?
Hroničan umor je u najvećoj meri posledica nepravilne ishrane, kao i stila života koji osoba vodi.
Odgovor dolazi kroz pitanje: „Koju vrstu hrane konzumiram i kada je konzumiram?“
Kaže se da telo najviše energije troši na varenje hrane. Od svih aktivnosti koje obavlja za svoje funkcije – najveća količina energije se troši na varenje hrane – pa tako ispada da umesto da nam hrana obezbedi energiju – ona nam je zapravo više potroši nego što je daje! Kako je to moguće?
Čovek je dizajniran da jede sasvim umerene količine hrane i da kretanjem i fizičkim aktivnostima troši energiju koju tako stekne, te da se u ciklusima vrši razmena energije koju primamo i koju odašiljemo. 
Sva živa bića, pa i ljudi energiju primaju iz još izvora, osim od čvrste hrane, a to je Sunčeva energija kao izvor hrane i Etar – prana, hrana iz vazduha koji udišemo. 
Koliko zaista čvrste hrane treba da unosimo – naše telo na sebi ima mere koliko je to da u jednom obroku pojedemo, a ta mera je naša šaka! Ukoliko je to komad čvrste hrane – obrok treba da bude veličine naše pesnice ili našeg opruženog dlana, a ukoliko je to tečna hrana – obrok treba da bude koliko bi stalo u naše dve šake – zatvorene kao u školjku – jer je toliko približno zapremina želuca.
Svi obroci na slici su od živih i zdravih biljnih namirnica
Svi obroci su od živih i zdravih biljnih namirnica
Naravno, nije svejedno koju hranu ćemo uneti, jer od toga zavisi da li ćemo nakon obroka imati energiju ili ćemo osećati umor, pospanost, težinu u stomaku... Verujem da smo svi to bar jednom iskusili. Čak je ušlo i u izreku – „svako jelo svoga gazdu klelo – što ne legne da se slegne“! Ako je jelo dobro izbalansirano da bude hranljivo, ako je količina odgovarajuća, vi ćete imati dovoljno energije i budnosti da nastavite sa dnevnim aktivnostima sa osećajem lakoće, i dodatne energije bez potrebe da spavate posle jela.
Posle svakog kuvanog obroka, koji je dodatno i nepravilno kombinovan, osećamo umor, pospanost, razdražljivost, težinu u stomaku, manjak energije! A mi sa punim pravom od hrane očekujemo upravo da nam da energiju, snagu, vitalnost??? Dok mi očekujemo da dobijemo energiju, mi je zapravo hraneći se na određeni način - gubimo. Kako je to moguće?
 Vrsta hrane i vreme konzumacije je odgovor.
Ako govorimo o čvrstoj hrani - jedino i isključivo hrana biljnog porekla, koja nije termički i industrijski prerađena je sposobna da vam daje ENERGIJU, VITALNOST, SNAGU, LAKOĆU, BUDNOST.
Zašto je to tako?
Enizimi u živoj biljnoj hrani učestvuju u varenju namirnice koju ste pojeli. Nema potrebe da telo troši sopstvene zalihe enzima i da na taj način čovek sebi skraćuje životni vek i zdravlje, već ti enzimi za njeno varenje postoje u namirnici koju ste pojeli. Primera radi, pojedete svežu, živu jabuku – ona sadrži enzime uz pomoć kojih će se njeno varenje odvijati u digestivnom sistemu, telo neće trošiti svoje zalihe i nema umora. Pojedite kuvanu/pečenu jabuku – telo se muči da je izbaci napolje kao toskisični otpad. Ono što često nazivamo „varenjem hrane“ je zapravo borba tela da izbaci otpad koji je prilikom konzumacije unet u digestivni sistem.
Termički obrađena hrana izaziva digestivnu leukocitozu (dr. Paul Kučakof, 1930) – što znači pojačan broj i aktivnost belih krvnih zrnaca. Svi znamo da se ta pojava javlja kada smo bolesni, ili kada smo pojeli neki otrov. Upravo zato nam se spava i zato osećamo umor – zbog pojačanog rada imunog sistema da nas oporavi, odbrani. Od čega nas brani, od čega nas oporavlja? Od kuvane hrane! Zato nas tera da spavamo, da legnemo, da odmorimo – dok ne prođe najgore! Kao da pomalo „odbolujemo“ svaki obrok! Da li ste se pitali da li je normalno da svaki obrok (kuvani, prerađeni) odbolujemo? Da li se majka Priroda tako grubo poigrala sa nama ljudima, da nam je dala da bolujemo kad jedemo? Da moramo da pijemo „digestale“ i slično da bi smo varili?
Ili je ipak u pitanju to, da smo, zbog obilja „hrane“ i načina pripreme, zaboravili šta je naša iskonska prirodna hrana, od koje se osećamo lagano, snažno, vitalno, energično, odmorno, skoncentrisano?
Jedina hrana na koju tako reagujemo je isključivo sveža biljna hrana – što manje prerađena, izmešana začinjena i slično – dakle u što izvornijem obliku – onakva kakvu je možemo naći u Prirodi i još uvek i na našim pijacama.
Dakle – umor je povezan sa naporom tela da velike količine toksičnih materija koje smo uneli – izbaci iz sistema. Zato se kaže da telo najviše energije troši na varenje hrane, zapravo – ne troši telo energiju na „varenje“ hrane, već na mučno i mukotrpno izbacivanje toksičnog otpada koji smo u telo natrpali.
Medjutim, sreća je u tome – postoji hrana koja nam daje energiju – živa i sveža biljna hrana u svom izvornom obliku, voda, sunčeva enrgija i etar!
Takodje je bitno vreme uzimanja hrane, usvajanja hranljivih materija i vreme eliminacije toksina iz tela. Ako ove cikluse poštujemo, takodje ćemo imati više energije, biti budniji, čistiji, boljeg raspoloženja, bolje ćemo se aklimatizovati u skladu sa atmosferskim promenama. To će reći i to da li nam je „vruće“ zavisi od ishrane i unosa tečnosti, na prvom mestu – vode.
Period eliminacije toksina je možda od svih u ciklusu i najvažniji, jer ako eliminišemo toskine i ako smo čisti – sve drugo ćemo lakše. Taj period traje od cca. 4 ujutru do 12 u podne – i to je period kada je vrlo važno uzimati vodu, na temperaturi tela, voćne sokove (sami cedite od voća – ne piti kupovne) ili jesti celo voće dobro žvakano – i to je doručak! Dakle, jedite voće i voćne sokove slobodno do ručka, dok god osećate glad. To su jedine namirnice koje će poodržati eliminaciju otrova iz tela. Jedino čista voda i sokovi iz voća (plodova) će podržati eliminaciju otrova. Sve drugo što u tom periodu konzumirate – u vidu doručka, čajeva, kafe i slično – zaustavlja eliminaciju toksina i oni ostaju neizbačeni od prethodnog dana ili više dana, meseci, godina.... koliko god da se tako dugo hranite, imate zalihu otrova, jer im nikada niste dali poštenu priliku da ih telo izbaci! Najvažnija prilika za izbacivanje otrova je tokom navedenog perioda između 04 ujutru i 12 u podne! Iskoristite tu priliku i eliminasaćete i otrove i umor!
U 12 počinje ciklus uzimanja čvrste hrane – dakle period kada od 12h do 20h možete jesti – ali naravno, dobro birajte količine i sastav – dakle, samo sveža biljna hrana – plodovi voća i povrća, celo povrće, orašasti plodovi i semenke, vrlo umereno sa žitaricama, hrana životinjskog porekla je isključena. Ovu poslednju, ako je ipak konzumirate – jedite je uz obilje sveže salate – bar koliko-toliko će se lakše svariti – dakle, ako jedete sir, jaja, meso– zaboravite hleb i krompiriće uz to, već uzmite veliku činiju zelene salate, kupusa, i slično... Naravno, snažno savetujem da hranu od životinja izbegavate za konzumaciju zbog održanja elementarnog zdravlja, vitalnosti, dugovečnosti i energije i još mnogo toga.
Dakle, bolje je prestati sa jelom već oko 18h, ali i do 20h možete jesti.
Od 20h do 04 ujutru je u toku proces usvajanja hranljivih materija koje su unete u toku dana, njihova apsorbcija i ugradnja u telo. Vrlo je važno da tokom tog perioda ne konzumiramo novu hranu, jer ćemo time poremetiti usvajanje hrane, stvorićemo nove zalihe toksina, otpada koji ne može da se obradi kada mu je vreme. Kada kasno uveče jedemo, ujutru smo umorni zbog toga, i često podbulih obraza i kapaka.
Napravite eksperiment:
Samo tri dana poštujte ove tri stvari i evidentirajte promene:
  • idite na spavanje u 22h, a najkasnije do 23h.
  • ujutru kada ustanete, do ručka, jedite samo voće – sada ga ima u izobilju – jedite voće koliko vam duša hoće, bez ograničenja, ali kao jedinu namirnicu u obroku (dakle, ne sa jogurtom ili mlekom i muslijem) isključivo na prazan stomak– najbolje sezonsko, ali može i drugo – samo neka je živo.
  • prestanite da jedete u 19h ako idete u 22h na spavanje, ili najkasnije jedite do 20h, ako idete u 23h na spavanje.
Radite ove tri stvari samo tri dana – i primetićete ogromne razlike u dnevnoj snazi i energiji koju ćete zadobiti.
Ako ipak osetite umor i kao da vam je loše, ili glavobolju – to je znak da su pojačano krenuli toksini da se oslobađaju iz tela i da nisu našli put napolje – tada svom telu pomozite tako što ćete pojačati unos vode i sveže biljne hrane. Kakvu vodu da pijete? Ima raznih načina da je prečistimo – za mene je najbolji način da je osunčam! U teglu ili bokal stakleni, providni sipate vodu, poklopite nečim staklenim (providno staklo, može manja tegla), izložite suncu poželjno 8 sati – takvu vodu pijte i ona je energizovana i prečišćena. Vodu pijte pre obroka pola sata i sat i po do dva nakon obroka. Uz obrok se voda ne pije. Naravno, u cilju da pomognete telu da se brže čisti od otrova – pojačajte unos voća i voćnih sokova, jer je voda iz voća, sokovi, najbolja destilovana voda koju možete naći! Ona je prečišćena kroz biljna vlakna voća i povrća.
Naročito počnite da obraćate pažnju na pražnjenje, na učestalost stolice kada krenete u ove promene.
Ako ipak odlučite da i dalje konzumirate termički obrađenu, kuvanu, prženu, pečenu, industrijsku hranu, iako ste sada pročitali da je ona u stvari samo toksičan otpad sa kojim se telo muči da ga eliminiše, ako ipak nastavljate da je jedete – učinite još jednu uslugu svom telu – pre takvog „obroka“ pojedite veelikuuu činiju sveže salate od živih biljnih namirnica, plodova i  povrća, pa tek onda, koliko mesta ostane za nešto preradjeno. Uskoro, telo će samo početi da bira šta će da jede, davaće vam vrlo precizne signale, jer će jedva dočekati da oseti da konačno dobija hranu za koju ne mora da se muči da je „vari“, već je samo usvaja.
Naročito važno je i to da se što više izlažete suncu i da provodite vreme na čistom vazduhu. Suncu se izlažite slobodno (bez štetinih krema i naočara za sunce), jer nam je ono izvor hrane i sveg života na Zemlji. O solarnoj ishrani i izlaganju suncu biće više reči uskoro u novom tekstu.
Ako vam se to dopadne, ako vam prija – nastavite i dalje – neka se taj mali eksperiment produži kao vaše nove navike za vaše bolje zdravlje, vitalnost, energiju i ODMORNOST!
©2012 Margareta Radomirović

No comments:

Post a Comment