Hroničan umor i ishrana

Da li ste hronično umorni?

Svaki dan se budite umorni, otečenog lica i kapaka, mamurni i sa osećajem da ste neispavani?

Hroničan umor je u najvećoj meri posledica nepravilne ishrane, kao i stila života koji osoba vodi.

Odgovor dolazi kroz pitanje: „Koju vrstu hrane konzumiram i kada je konzumiram?“

Kaže se da telo najviše energije troši na varenje hrane. Od svih aktivnosti koje obavlja za svoje funkcije – najveća količina energije se troši na varenje hrane – pa tako ispada da umesto da nam hrana obezbedi energiju – ona nam je zapravo više potroši nego što je daje! Kako je to moguće?

Čovek je dizajniran da jede sasvim umerene količine hrane i da kretanjem i fizičkim aktivnostima troši energiju koju tako stekne, te da se u ciklusima vrši razmena energije koju primamo i koju odašiljemo. 

Sva živa bića, pa i ljudi energiju primaju iz još izvora, osim od čvrste hrane, a to je Sunčeva energija kao izvor hrane i Etar – prana, hrana iz vazduha koji udišemo. 

Koliko zaista čvrste hrane treba da unosimo – naše telo na sebi ima mere koliko je to da u jednom obroku pojedemo, a ta mera je naša šaka! Ukoliko je to komad čvrste hrane – obrok treba da bude veličine naše pesnice ili našeg opruženog dlana, a ukoliko je to tečna hrana – obrok treba da bude koliko bi stalo u naše dve šake – zatvorene kao u školjku – jer je toliko približno zapremina želuca.

Svi obroci su od živih i zdravih biljnih namirnica

Naravno, nije svejedno koju hranu ćemo uneti, jer od toga zavisi da li ćemo nakon obroka imati energiju ili ćemo osećati umor, pospanost, težinu u stomaku... Verujem da smo svi to bar jednom iskusili. Čak je ušlo i u izreku – „svako jelo svoga gazdu klelo – što ne legne da se slegne“! Ako je jelo dobro izbalansirano da bude hranljivo, ako je količina odgovarajuća, vi ćete imati dovoljno energije i budnosti da nastavite sa dnevnim aktivnostima sa osećajem lakoće, i dodatne energije bez potrebe da spavate posle jela.

Posle svakog kuvanog obroka, koji je dodatno i nepravilno kombinovan, osećamo umor, pospanost, razdražljivost, težinu u stomaku, manjak energije! A mi sa punim pravom od hrane očekujemo upravo da nam da energiju, snagu, vitalnost??? Dok mi očekujemo da dobijemo energiju, mi je zapravo hraneći se na određeni način - gubimo. Kako je to moguće?

 Vrsta hrane i vreme konzumacije je odgovor.

Ako govorimo o čvrstoj hrani - jedino i isključivo hrana biljnog porekla, koja nije termički i industrijski prerađena je sposobna da vam daje ENERGIJU, VITALNOST, SNAGU, LAKOĆU, BUDNOST.

Zašto je to tako?

Enizimi u živoj biljnoj hrani učestvuju u varenju namirnice koju ste pojeli. Nema potrebe da telo troši sopstvene zalihe enzima i da na taj način čovek sebi skraćuje životni vek i zdravlje, već ti enzimi za njeno varenje postoje u namirnici koju ste pojeli. Primera radi, pojedete svežu, živu jabuku – ona sadrži enzime uz pomoć kojih će se njeno varenje odvijati u digestivnom sistemu, telo neće trošiti svoje zalihe i nema umora. Pojedite kuvanu/pečenu jabuku – telo se muči da je izbaci napolje kao toskisični otpad. Ono što često nazivamo „varenjem hrane“ je zapravo borba tela da izbaci otpad koji je prilikom konzumacije unet u digestivni sistem.

Termički obrađena hrana izaziva digestivnu leukocitozu (dr. Paul Kučakof, 1930) – što znači pojačan broj i aktivnost belih krvnih zrnaca. Svi znamo da se ta pojava javlja kada smo bolesni, ili kada smo pojeli neki otrov. Upravo zato nam se spava i zato osećamo umor – zbog pojačanog rada imunog sistema da nas oporavi, odbrani. Od čega nas brani, od čega nas oporavlja? Od kuvane hrane! Zato nas tera da spavamo, da legnemo, da odmorimo – dok ne prođe najgore! Kao da pomalo „odbolujemo“ svaki obrok! Da li ste se pitali da li je normalno da svaki obrok (kuvani, prerađeni) odbolujemo? Da li se majka Priroda tako grubo poigrala sa nama ljudima, da nam je dala da bolujemo kad jedemo? Da moramo da pijemo „digestale“ i slično da bi smo varili?

Ili je ipak u pitanju to, da smo, zbog obilja „hrane“ i načina pripreme, zaboravili šta je naša iskonska prirodna hrana, od koje se osećamo lagano, snažno, vitalno, energično, odmorno, skoncentrisano?

Jedina hrana na koju tako reagujemo je isključivo sveža biljna hrana – što manje prerađena, izmešana začinjena i slično – dakle u što izvornijem obliku – onakva kakvu je možemo naći u Prirodi i još uvek i na našim pijacama.

Dakle – umor je povezan sa naporom tela da velike količine toksičnih materija koje smo uneli – izbaci iz sistema. Zato se kaže da telo najviše energije troši na varenje hrane, zapravo – ne troši telo energiju na „varenje“ hrane, već na mučno i mukotrpno izbacivanje toksičnog otpada koji smo u telo natrpali.

Medjutim, sreća je u tome – postoji hrana koja nam daje energiju – živa i sveža biljna hrana u svom izvornom obliku, voda, sunčeva enrgija i etar!

Takodje je bitno vreme uzimanja hrane, usvajanja hranljivih materija i vreme eliminacije toksina iz tela. Ako ove cikluse poštujemo, takodje ćemo imati više energije, biti budniji, čistiji, boljeg raspoloženja, bolje ćemo se aklimatizovati u skladu sa atmosferskim promenama. To će reći i to da li nam je „vruće“ zavisi od ishrane i unosa tečnosti, na prvom mestu – vode.

Period eliminacije toksina je možda od svih u ciklusu i najvažniji, jer ako eliminišemo toskine i ako smo čisti – sve drugo ćemo lakše. Taj period traje od cca. 4 ujutru do 12 u podne – i to je period kada je vrlo važno uzimati vodu, na temperaturi tela, voćne sokove (sami cedite od voća – ne piti kupovne) ili jesti celo voće dobro žvakano – i to je doručak! Dakle, jedite voće i voćne sokove slobodno do ručka, dok god osećate glad. To su jedine namirnice koje će poodržati eliminaciju otrova iz tela. Jedino čista voda i sokovi iz voća (plodova) će podržati eliminaciju otrova. Sve drugo što u tom periodu konzumirate – u vidu doručka, čajeva, kafe i slično – zaustavlja eliminaciju toksina i oni ostaju neizbačeni od prethodnog dana ili više dana, meseci, godina.... koliko god da se tako dugo hranite, imate zalihu otrova, jer im nikada niste dali poštenu priliku da ih telo izbaci! Najvažnija prilika za izbacivanje otrova je tokom navedenog perioda između 04 ujutru i 12 u podne! Iskoristite tu priliku i eliminasaćete i otrove i umor!

U 12 počinje ciklus uzimanja čvrste hrane – dakle period kada od 12h do 20h možete jesti – ali naravno, dobro birajte količine i sastav – dakle, samo sveža biljna hrana – plodovi voća i povrća, celo povrće, orašasti plodovi i semenke, vrlo umereno sa žitaricama, hrana životinjskog porekla je isključena. Ovu poslednju, ako je ipak konzumirate – jedite je uz obilje sveže salate – bar koliko-toliko će se lakše svariti – dakle, ako jedete sir, jaja, meso– zaboravite hleb i krompiriće uz to, već uzmite veliku činiju zelene salate, kupusa, i slično... Naravno, snažno savetujem da hranu od životinja izbegavate za konzumaciju zbog održanja elementarnog zdravlja, vitalnosti, dugovečnosti i energije i još mnogo toga.

Dakle, bolje je prestati sa jelom već oko 18h, ali i do 20h možete jesti.

Od 20h do 04 ujutru je u toku proces usvajanja hranljivih materija koje su unete u toku dana, njihova apsorbcija i ugradnja u telo. Vrlo je važno da tokom tog perioda ne konzumiramo novu hranu, jer ćemo time poremetiti usvajanje hrane, stvorićemo nove zalihe toksina, otpada koji ne može da se obradi kada mu je vreme. Kada kasno uveče jedemo, ujutru smo umorni zbog toga, i često podbulih obraza i kapaka.

Napravite eksperiment:

Samo tri dana poštujte ove tri stvari i evidentirajte promene:

• idite na spavanje u 22h, a najkasnije do 23h.
• ujutru kada ustanete, do ručka, jedite samo voće – sada ga ima u izobilju – jedite voće koliko vam duša hoće, bez ograničenja, ali kao jedinu namirnicu u obroku (dakle, ne sa jogurtom ili mlekom i muslijem) isključivo na prazan stomak– najbolje sezonsko, ali može i drugo – samo neka je živo.
• prestanite da jedete u 19h ako idete u 22h na spavanje, ili najkasnije jedite do 20h, ako idete u 23h na spavanje.

Radite ove tri stvari samo tri dana – i primetićete ogromne razlike u dnevnoj snazi i energiji koju ćete zadobiti.

Ako ipak osetite umor i kao da vam je loše, ili glavobolju – to je znak da su pojačano krenuli toksini da se oslobađaju iz tela i da nisu našli put napolje – tada svom telu pomozite tako što ćete pojačati unos vode i sveže biljne hrane. Kakvu vodu da pijete? Ima raznih načina da je prečistimo – za mene je najbolji način da je osunčam! U teglu ili bokal stakleni, providni sipate vodu, poklopite nečim staklenim (providno staklo, može manja tegla), izložite suncu poželjno 8 sati – takvu vodu pijte i ona je energizovana i prečišćena. Vodu pijte pre obroka pola sata i sat i po do dva nakon obroka. Uz obrok se voda ne pije. Naravno, u cilju da pomognete telu da se brže čisti od otrova – pojačajte unos voća i voćnih sokova, jer je voda iz voća, sokovi, najbolja destilovana voda koju možete naći! Ona je prečišćena kroz biljna vlakna voća i povrća.

Naročito počnite da obraćate pažnju na pražnjenje, na učestalost stolice kada krenete u ove promene.

Ako ipak odlučite da i dalje konzumirate termički obrađenu, kuvanu, prženu, pečenu, industrijsku hranu, iako ste sada pročitali da je ona u stvari samo toksičan otpad sa kojim se telo muči da ga eliminiše, ako ipak nastavljate da je jedete – učinite još jednu uslugu svom telu – pre takvog „obroka“ pojedite veelikuuu činiju sveže salate od živih biljnih namirnica, plodova i  povrća, pa tek onda, koliko mesta ostane za nešto preradjeno. Uskoro, telo će samo početi da bira šta će da jede, davaće vam vrlo precizne signale, jer će jedva dočekati da oseti da konačno dobija hranu za koju ne mora da se muči da je „vari“, već je samo usvaja.

Naročito važno je i to da se što više izlažete suncu i da provodite vreme na čistom vazduhu. Suncu se izlažite slobodno (bez štetinih krema i naočara za sunce), jer nam je ono izvor hrane i sveg života na Zemlji. O solarnoj ishrani i izlaganju suncu biće više reči uskoro u novom tekstu.

Ako vam se to dopadne, ako vam prija – nastavite i dalje – neka se taj mali eksperiment produži kao vaše nove navike za vaše bolje zdravlje, vitalnost, energiju i ODMORNOST!

©2012 Margareta Radomirović

BIO PESTICIDI

Sredstvo za prskanje od Koprive

Upotrebljava se za unistavanje mnogobrojnih lisnih usi, a istovremeno jaca biljke, poboljsava im otpornost i gnoji ih.
Priprema:
1 kg svjezih nasjecenih kopriva potopiti u 10 lit vode i ostaviti 24 sata. Ne duze, jer preparat gubi moc. Ako nema svjezih kopriva, na istu kolicinu vode treba uzeti 100 do 200 gr osusenih. Posljiej 24 sata tekucinu treba procijediti i njome dobro popriskati biljke sa svih strana. U tu svrhu moze se upotrijebiti rasprcivac ili prskalica za vocke. Postupak se moze ponoviti nakon nekoliko dana.
Ne bi trebali prskati tokom vjetrovitih dana da ne unistimo i dobre insekete, koji pomazu u borbi protiv nametnika. Posto je ovo bio pesticid on nema dugorocno djelovanje kao kemijski preparati tako da sa ovakvim pesticidom treba redovito prskati biljku, svakih par dana.

Sredstvo za prskanje od Pelina

Koristi se protiv lisnih usi, hrđe, grinja, gusjenica i mrava.
Priprema:
300 gr svjezih listova cvjetova pelina (ili 30 gr osusenih) potopiti u 10 lit vode i ostaviti 2-3 dana. Procijediti i nerazrijedenom tekucinom prskati biljke.

Sredstvo za prskanje od Preslice (Rastavića)

Ova biljka sadrzi prilicno silicijumove kiseline. Koristi se protiv biljnih bolesti, kao sto su pljesan, hrđa, protiv raznih vrsta grinja i crvenog pauka.
Priprema:
1 kg svjeze preslice (ili 150 gr osusene) potopiti u 10 lit vode i ostaviti 12 sati. Drugi dan preslicu izvadimo i u manjem djelu vode u kome se namakala skuhamo, tako da polako vrije jedno 30 min. Ostavimo poklopljeno da se ohladi a zatim dodamo preostalu vodu u kojoj se namakala. Jedna litra ovog caja razrijediti u 5 lit vode, procijediti i upotrijebiti.
Biljke treba prskati kada je vrijeme lijepo i suncano. Veoma je dobro i sredstvo od preslice i kopriva. Ako prvo prskanje nije zadovoljavajuce treba ga ponoviti, ne moze skoditi vec koristiti.

Sredstvo za prskanje od Vratiča u cvjetu (tanacetum vulgare)

Djeluje protiv stetocina, protiv grinja, buba, protiv lisnog moljca, hrđe na biljkama i pljesni.
Priprema:
500 gr svjezih listova, stabljika i cvjetova vratiča ili 30 gr osusene biljke potopiti u 10 lit vode. Moze se skuhati kao preslica. Zimi se njima prskaju biljke a ljeti samo zemlja oko biljaka.
Paznja: ova tekucina pripremljena na ovaj nacin je otrovna za ljude!

Sredstvo za prskanje od listova Rabarbare

Djeluje protiv moljaca koji nagrizaju listove.
Priprema:
1 kg svjezih listova rabarbare preliti sa 6 lit vrele vode i ostaviti 24 sata. Procijediti i upotrijebiti. Moze se i zalijevati.

Sredstvo za prskanje od crnog i bijelog luka

Koristi se kada se pojave grinje i pljesan i u slucaju da lisce postane smeđe. Od kuhanih ljuski crnog luka moze se dobiti i sredstvo za prskanje protiv insekata.
Priprema :
500 gr nasjecenog crnog i bijelog luka potopiti u 10 lit vode. Kada tekucina prestane pjeniti, razrijediti sa desetostrukom kolicinom vode i protiv pljesni njome prskati zemlju.

Sredstvo za prskanje od Buhača

1 kg usitnjenog svjezeg bilja ili 100- 200 gr usitnjenog suhoh bilja, preliti sa 10 lit kipuce vode, te ostaviti pokriveno 20-30 min. Tekucinu procijediti, ostaviti da se ohladi i upotrijebiti.

Izvor

Luna

Site Admin

 

Postovi: 1707

Pridružen/a: 08 svi 2008 11:02

Lokacija: Zagreb

• 
  

Uzgoj krastavaca na otvorenom

Krastavci se mogu uzgajati direktnom sjetvom na za to predviđenoj površni ili pak se uzgajaju iz presadnica. Krastavac je osletljiv čak i na niske pozitivne temperature pa se iz tog razloga direktna sjetva može obaviti tek kad prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva i tek nakon što se tlo zagrije na temperaturu od 17 do 18°C. Sjeme u takvim uvijetima niće za 8-10 dana a ako su temperature niže produžuje se razdoblje do nicanja a samim time i povečava opasnost od propadanja sjemena usljed napada saprofitskih mikroorganizama te glodavaca koji se hrane sjemenjem. U kontinentalnom području mogu se sijati sve do sredine srpnja (kao drugu usjev) ali se time znatno smanjuje trajanje pldonošenja tj. prinos.

Ručna sjetva obavlja se u kućice u koje se polažu 3-4 sjemenke. Razmak kućica u redu je 30-60 cm dok je razmak između redova 100-150cm. Razmak sjetve ovisi o bujnosti kultivara i o vremenu sjetve pa se tako pri kasnijoj sjetvo koristi manji razmak redova i kućica.
Pri sjetvi sijaćicom na jedan metar sije se 10-15 klijavih sjemenki te se na taj način postiže sklop od 30 do 100 tisuća biljaka po hektaru uz utrošak sjemena od 1,2-3,5 kg/ha.
Unapređenjem tehnologije uzgoja presadnica u kotejnerima direktnom sjetva sve se više napušta.

U oba slučaja ( direktna sjetva, i uzgoj iz presadnica ) krastavci se mogu uzgajati uz potporanj. U manjim vrtovima kao potpora mogu poslužiti grane u novije vrijeme najčešče se primjenjuje PLASTIČNA MREŽA velikih otvora, širine 120 cm. Postavljanjem potpore krastavcima se omogučava rast u vertikalu uz potporanj a na taj način olakšava se berba jer je većina plodova nadohavt ruke ( nepotrebno je brati u pognutom položaju ) a i kvalitetnija je primjena pesticida . Većina nadzemne mase ne leži na tlu pa je veća prozračnost između biljaka što smanjuje pojavu povoljnih uvijeta za razvoj bolesti kojima pogoduje visoka relativna vlaga zraka.

 

Isto tako kod oba načina uzgoja preporučuje se postavljanje CRNE POLIETILENSKE FOLIJE kao MALČA koja ima višestruku prednost. Ispod crne folije tlo se brže zagrijava te na taj način omogučava brže nicanje sjemena kod direktne sjetve ili pak brže ukorijenjavanje i brži porast presadnica. Ispod folije onemogučeno je nicanje korova koji ionako predstavljaju problem jer u RH nije registriran ni jedan herbicid za primjenu u krastavcima. Korovi u međurednom prostoru pak se mogu lako uništiti mehanički ako se krastavci uzgajaju uz potporanj ili pak se može primijeniti neki totalni herbicid ali uz dobru zaštitu krastavaca kako nebi došli u kontakt s herbicidom. Prednost folije kao malča je i ta što čuva vlagu i strukturu tla te plodovi ostaju čisti od zemlje.

Plavi Patlidžan (Solanum melangena)

Patlidžan (Solanum melangena)

 

 

http://www.pijanitvor.com/showthread.php?t=2401#axzz1xIaIpTuY

Patlidžan je jednogodišnja biljka tropskih predjela Indije, odakle se njegov uzgoj proširio u Kinu i Japan. U Europu je dospio u 13. stoljeću, a smatra se da je u naše krajeve prenesen iz Italije ili Turske. U zemljama Afrike i Azije, kao i na Mediteranu cijeni se kao veoma korisno povrće, od čijih se plodova pripravljaju kuhana i pečena jela, premda se ponekad plodovi patlidžana i konzerviraju a sve kako bi se produljila upotreba tijekom zimskog razdoblja. Kemijski sastav ploda varira u ovisnosti od sorte i načina uzgoja. Tako šećeri čine 30-35 % suhe tvari, što je znatno niže nego kod ostalih povrtlarskih vrsta, s tim da je najveći sadržaj glukoze. Od mineralnih tvari plodovi sadrže najviše fosfora, magnezija i kalcija. Osim vitamina C sadržava nikotinsku kiselinu, vitamin B, i neznatne količine karotina. Osim toga, male je kalorične vrijednosti.


Biološke posebnosti
Pošto potječe iz tropskih krajeva, odlikuje se povećanim zahtjevima prema toploti i svjetlosti. Najpogodnije temperature za njegov rast i razvoj iznose između 22 i 29 stupnjeva C, dok niske temperature kod patlidžana izazivaju šokove zaustavljajući ga u porastu. Tako temperaturu od 10 stupnjeva C ne podnosi, a pošto već pri slabom mrazu strada, za njegov uspješan uzgoj potrebno je najmanje pet mjeseci bez mraza i tri sa srednjom temperaturom iznad 20 stupnjeva C. A osim što je osjetljiv na mraz i kolebanje temperature, ne odgovaraju mu ni pretjerano visoke temperature koje narušavaju njegov metabolizam dovodeći do formiranja sitnih, morfološki izmijenjenih cvjetova. S druge strane, patlidžan je osjetljiv i na nedostatak vlage, koja pak može dovesti do usporenog rasta biljke ali i do pojave gorkih plodova. Stoga je za njegov uspješan uzgoj nužno redovito provoditi zalijevanje i to svakih 6-7 dana s 20-30 litara vode po četvornom metru, posebno u vrijeme formiranja plodova. Dobro uspijeva na toplim, dubokim, rastresitim i plodnim tlima, neutralne do slabo kisele reakcije. Ne odgovaraju mu tla lakog i pjeskovitog sastava jer su kod njih izražena velika temperaturna kolebanja. U plodoredu dolazi na prvo mjesto, u uzgajan u monokulturi ostvaruje slabije proizvodne rezultate. Najbolje uspijeva uzgajan nakon mahunjača i tikava.


Način proizvodnje
Patlidžan se može uzgajati na otvorenom polju i u zaštićenom prostoru. Uzgoj patlidžana dosta je sličan uzgoju rajčice, pa se slično njoj, za proizvodnju u vrtovima uzgaja iz presadnica. Tehnika proizvodnje rasada ista je kao i kod rajčice. U južnim, toplijim dijelovima sadnja presadnica počinje nešto kasnije u odnosu na rajčicu i to od 20-25 travnja i traje sve do 10 svibnja. U hladnijim, sjevernijim područjima rokovi sadnje pomaknuti su za 20-tak dana. Razmak sadnje iznosi 70 cm između redova, a u redu 40-50 cm. Nakon sadnje patlidžan trebamo dobro zaliti i to s 1-1,5 litra vode po svakoj biljci. Pošto se patlidžan sporo ukorijenjava prvo okopavanje treba obaviti tek 20-25 dana nakon sadnje.


Berba patlidžana
Berba patlidžana obično počinje 60 do 70 dana nakon sadnje i u početku se obavlja svakih 7-10 dana, te kasnije svakih 4-5 dana. Dakle, plodovi se beru u vrijeme kada pokazuju karakteristične znake zrelosti uzgajane sorte: oblik, veličinu, boju i sjaj. Berba se treba obavljati oštrim nožem a nipošto ručnim trganjem. Svaka biljka patlidžana može dati 8-12 lijepo razvijenih plodova s tim da se po četvornom metru može ostvariti prinos od 2,5 do 6 kg, nerijetko čak i od 12 kg. Na sobnoj temperaturi plodovi se dobro čuvaju 5-7 dana a pri temperaturi od 5 stupnjeva C i nekoliko tjedana.

Patlidžan je osobito koristan probavi, a snižava i kolesterol u krvi, "čisti" kožu, odvodi otpadne tvari, zbog čega je dobar u liječenju bubrega, reume i šećerne bolesti. Pored toga, štiti od ateroskleroze, živčanih bolesti i akni. To demantira Francuze koji su patlidžan zbog svog neznanja u 17. stoljeću nazivali jabukom luđaka, a sve jer su konzumirali nedovoljno zrele ili sirove plodove koji zbog tvari "solanin" uzrokuju probavne smetnje.

Pročitaj više na forumu Pijanog Tvora: http://www.pijanitvor.com/showthread.php?t=2401&s=76189ad447c033f5beeb253244152da6#ixzz1xIdUshwD

Crepe Paper Rose Bouquet

Learn how to make realistic roses with sturdy yet inexpensive crepe paper. This technique from Becky Kazana of The Fab Miss B is a great way to create a bouquet of roses gift or decoration for Valentine's Day. These roses cost less and last longer!



Materials:

• Assorted colors of crepe paper
• Florist wire and wire cutters
• Floral Tape
• Pattern- Outer Petals
• Pattern 2- Inner Petals
   

Instructions:
Create a stamen (the center of the rose) by cutting fringe on a single strip of crepe paper. ( I used yellow.)


You can cut your petals free hand, or you can print the images above to use as templates. For each rose, you will need fourteen to sixteen outer petals, five to six inner petals and one stamen. Make sure the grain of the crepe paper is running vertically when you cut them so that you can shape them properly.


To shape, place your thumbs together in the center of the petal and gently press down and tug outward. This will make your petal rounded and more natural looking.


Using a bit of floral wire (or a toothpick if you prefer) roll the tip of the petal outward over the wire to create a lip and a natural looking inner petal.


Use the same technique on the rounded edges of the heart shaped outer petals.


Now coil your stamen around the floral wire.


Move the stamen a little down the wire.

Fold the wire over to secure the stamen in place. Tape the stamen down with your floral tape. (Remember, it gets sticky as you pull on it, so pull gently on the tape as you go.)


Begin adding the small inner petals, taping each one securely.


Gradually add the larger petals, working in a circular motion and overlapping each new petal over the preceding one.

Voila! You've made a lovely paper rose!

Find this project and 14 other blogger crafts in the Valentine's Day Crafts: Blogger Edition eBook.

soveti od Megi R.

Kaže izreka "Po jutru se dan poznaje" i "Dan počinje prethodno veče", pa zato...
• Idite na spavanje do 22h /bar do 23, ali najkasnije do ponoći/
• Ustanite ujutru sa suncem – kad sunce, tad i ljudi
• Izlažite se suncu u tim ranim jutarnjim satima – solarna joga ‐ bez zaštitnih veštačkih krema!
• Pijte čistu, običnu vodu /solarnu/ ‐ možete je sami pomalo energizovati i pročišćavati je /glina, magneti, srebrna voda/
• Do podneva jedite presno voće ili pijte cedjene voćne sokove
• Jedite izvornu, integralnu hranu, takvu kakvu je stvorila Priroda – što ćešće – jedite bar 60% sirove hrane u toku dana, to će vam obezbediti zdravlje.
• Namirnice iz neposrednog okruženja, samonikle ili prirodno gajene što više možete
• Od 12 do 14 je vreme za najjaču hranu i najveći obrok zbog varenja
• Dobro žvaćite, što manje upotreba procesora za hranu
• Što ćešće jedite svoju hranu prstima – ostavrite bolji kontakt i već tada vaš digestivni sistem zna za šta da se pripremi.
• Kad god imate priliku hodajte bosi po goloj zemlji, ili po pesku – stimulacija akupunkturnih tačaka, i bolja prokrvljenost celog tela, oslobađanje od toksina.
• Održavajte higijenu svih telesnih otvora
• Održavajte higijenu usta i zuba glinom, sodom‐bikarbonom i limunovom korom i sokom
• Umesto gela i laka za kosu možete koristiti limunov sok
• Sušite kosu na suncu umesto fenom
• Sve što je OK da pojedete – možete staviti na svoju kožu – sve drugo dovedite u pitanje
• Oslonite se na signale tela u prepoznavanju potreba – ali ih ne mešajte sa hirovima uma
• Zahvalite se svojoj hrani pre jela jer vas hrani i leči
• Jedite sedeći, i u miru (bez tv‐a, i slično)
• Pravite pauze izmedju zalogaja – odložite escajg izmedju zalogaja, bićete svesniji sitosti
• Pre svakog kuvanog obroka (ako ga već jedete) pojedite tanjir sveže, presne salate
• Vodu piti 30 min. pre obroka i 1.5 - 2 sata posle, ne tokom obroka (razređuje sokove za varenje)
• Gledajte emisije i filmove koji bude radost i smeh /ako već morate da gledate tv i slično/
• Nosite odeću od prirodnih tkanina – lan, pamuk, viskoza
• Izražavajte se u potvrdnim rečenicama što ćešće. Kad vas neko pita kako ste, umesto „nije loše“ moguće je reći „Sve bolje“, umesto „samo da ne zaboravim da...“, može: „samo da se setim da...“
• Odmarajte više, ali ne ispred TV‐a i interneta, već napolju, na Suncu u Prirodi, ili svojoj terasi.
• Smejte se više – smeh je lekovit (deca se uvek spontano smeju kad drugo dete padne, jer to ima isceljujeći efekat. Kako odrastaju, od odraslih nauče da brinu kad je neko povređen, a briga onemogućava isceljenje)
• Provodite što više vremena napolju, na otvorenom, u šetnji i rekreaciji (hodanje, yoga, plivanje)
• Provodite vreme u meditaciji, molitvi, učenju i sa pozitivno nastrojenim ljudima
• Volite sebe, budite strpljivi i nežni prema sebi, pa će i drugi takvi biti prema vama i vi prema njima – od nas sve počinje!
• Zahvalite se kad vam život donese limun i napravite limunadu